Guzva
Mora da vam se bar jednom desilo da se u gomili ljudi oko vas osjetite sami.
Citav prokleti dan gomila ljudi provodi sa tobom sate,na fakultetu,u menzi,u biblioteci, u tramvaju,u kaficu... Samo nesto pricate,zezate se,dobacujete nesto jedni drugima, jednostavno vam vrijeme prokleto brzo prodje sa njima. I onda onako nasmijan i jos pod utiskom udjes u kucu,baci torbak na kauc,operes ruke, odmjeris svoj osmjeh u ogledalu,prodje ti groz glavu kakve ste budale i sta sve danas niste radili,udjes u sobu,presvuces se, pritom te jos vozi taj osjecaj.. Upalis lap-top, odrvnes media player do kraja, i krene je**ni Sting da se vrti!
Sting,kralj depresije... Zakuca te za parket iznad kog si do maloprije lebdio.
Vec neko vrijeme zivim ovdje sam,u ovom gradu gdje se sjatio raznorazni zivalj sa svih strana naseg brdovitog Balkana. Ne,odlicno je,isplaniras sebi dan,obaveze,druzenje,cistis sebi,kuvas sebi,imas svoj mir. Ali kad sam usao u kucu,nije imao ko da mi kaze "Brisi noge ispred!",da mi postavio ono famozno pitanje : "gdje si bio?" ili "gdje si do sada?" ,napravis veceru sam,sjednes sam,jedes sam,pocistis sam... Kad se tusiras,ne stedis vodu,nema ko da vikne iz dnevnog boravka, "pazi da se ne raspadnes od vlage!" Nasmijem se uvijek kad se sjetim starog.
Citav zivot si sa nekim u kuci,neko se tusira poslije tebe,neko vecera sa tobom,neko ti pomogne i da je spremis,a sada,sada si potpuno sam.. Onda lezis na krevetu,gledas film,ali u stvari i ne znas sta gledas,pred ocima samo slike. Situacije,ljudi,prijatelji,cure koje si do tada imao,trenuci koji su te veselili.. Sve to sada nalazi mjesto na ovoj hartiji,zamisljenoj.. Pisem ovo,razmisljam o sebi i o tome koliko sam zelio da „pobjegnem“ iz mog grada,da se osamostalim,da napravim nesto sto ja hocu.
Proklete komsijine dzukele grebu parket na spratu iznad,na laptopu se vrti Sting,kralj depresije. I onda ti padne ideja da se otvoris nekome, ali imas samo hartiju.
/Do you want to save changes to document1?
/yes
/Alt+F4
/Windows is shutting down...
