Nekad covjek osjeti potrebu
Prazan papir... Ceka...
Ceka da mu se opet otvorim. Jedva ceka. On je jedini koji me zna,zna me do srzi. Znalo me je nekada vise ljudi tako. Bilo ih je nekoliko. Njihov broj je poceo da opada kako sam odrastao. Prvo su roditelji otpali sa te liste,vremenom ne osjecas vise potrebu da njima sve govoris,da im govoris kako to posmatras neke stvari i da im objasnjavas sta te i na koji nacin nesto podriva iznutra. Onda su otpali drugovi,oni ne razumiju, musko srce i pamet ne primaju tudje srcane boljke tako lako,dovoljne su im njihove sopstvene. A zensko srce,u njemu ima mjesta za to uvijek. Ali i ona je otpala sa liste, mojom zaslugom. I sada,ostala je sama lista. Lista je ostala da slusa i da pamti, jedno lagano "save" u gornjem lijevom uglu i sve zapamti do zadnje tacke.
Ali nema odgovora...kao poruka u boci. Neko to tamo procita,sazali se ili se pak nasmije ljudskoj gluposti i zaboravi za koji dan...
/X
/Do you want to save changes to document1?
/yes
/Alt+F4
/Windows is shutting down...
